25. stranica knjige ˝Život˝

U ovih zadnjih četiri dana se dogodilo mnogo toga, doživjela sam par šokova i puno je suza bilo proliveno, ali pretpostavljam da život ide dalje i da bih trebala jednostavno nastaviti sa svojim. Znate, ono, "Go with the flow." E, to bih ja trebala napraviti. Ali ne želim pisati o tome.

Bilo je O.K. kod bake.
Mislim da je pomalo deprimirajuće što jedna "starica" ima bolji društveni život od mene. Tužno ali istinito. Doslovno smo svaki dan imali goste, i to ne samo jedan, već najmanje njih dvoje na dan dolaze. Čovječe, čovjek se ne može ni pravo najesti a da netko ne pokuca. Mogu reći da sam skontala nešto, ili sam samo poprimila tu neku vibru; ljudi u gradu se druže puno kvalitetnije i učestalije nego oni na selu. Prvi dan kad sam bila tamo, baka je lijepo, nonšalantno otključala vrata stana i upalila svjetlo u hodniku jer je očekivala jednu od svojih mnogo brojnih prijateljica a ne vidi smisao u tome da joj ona sama otvori vrata. Drugi put sam se probudila - spavala sam na fotelji u dnevnom boravku - i pao mi je jorgan kad osjetim da ga je netko uhvatio. Pomislila bi da je baka to učinila, ali vidim ju kako ni metar od mene na kauču sjedi, puši i pije kavu. A kad se okrenem: njezine dvije prije, kako ona to kaže, sjede i piju kavu potpuno opušteno. Samo sam uzdahnula, nasmijala se i otišla nazad spavati. To se dogodilo još jednom poslije toga: otvorim oči i prvo što vidim je gospođu koja živi u istoj zgradi kako šapće nešto baki. Onda sam im rekla da mogu prestati šaptati jer me to više nerviralo i nije mi dalo spavati nego da su normalno pričale. Nemojte misliti da mi je smetalo što su one bile tu, štoviše, bilo mi je smiješno, i svidjelo mi se. Svi se u gostima ponašaju kao da su kod kuće; par puta kad smo izašle iz stana i posjetile par ljudi, uvijek, ali uvijek, sam bila ponuđena hranom i pićem, a kad bih odbila, redovno bi dobivala odgovor poput, "Ih! Kakav si ti to gost? Ne'š jest ni pit'!" Mislim, iskreno, tu, gdje ja živim, ne da te netko ponudi hranom, nego te maltene dočekaju s puškom u ruci za svaki slučaj, da nisi neki balavac koji planira krastI. Svi paranoični...
Ali da, bilo je poprilično zabavno. Bila sam se prehladila pa mi je to malo pomelo planove. Inače sam bila dobila tonu slatkiša, na kraju je jedna torba bila prepuna samo slatkišima. Također sam dobila i fotoaparat i planirala sam fotografirati okolo jer su Vinkovci stvarno jedan prekrasan grad, ali kao što sam rekla, nisam mogla nigdje s tom prokletom prehladom. Prehlada: 1, Ana: 0.
Baka mi se maaaalčice zamjerila jer mi je obećala kulen a kad sam došla, sad kao nema kulena jer nije sezona ili takav neki vrag. Ha! Kao da je mene briga je l' sezona il' nije. Ja sam u Slavoniju došla prvenstveno zbog kulena, i njegove seke, i kobasica. A onda je na kraju ispalo da su samo kobasice bile spremne žrtvovati se da bi ugasile moju glad.
Svidjelo mi se kako je baka pekla palačinke svaki dan jedno 5-6 dana za redom jer se meni to prohtjelo. Da, zla sam, ali što mogu? Nisam ja kriva što me voli i da se izmanipulirati... Treba se izboriti za sebe...!

Moj prekrasan laptop se opet pokvario. Laptopi su sranje. Praktični jesu, da, to priznajem, možeš ih nosati okolo i tako to, ali šta mi to vrijedi kad, kad ga upalim, jedva jedvice da čujem da nešto zuji, a ekran ostaje crn. Već se bio pokvario jednom, preko ljetnih praznika. I sad preko zimskih. Stvarno zna odabrati trenutak... To je urota! Treba bombadirat tu Acer tvrtku; ne mogu ni laptop složiti kako treba. Ja bih valjda znala napraviti laptop s tako puno mana u tjedan dana.

Otkrila sam pet stvari:

1. Imam puno previše energije. Obično odem spavati u dva ili tri ujutro. I ne, nije tako zakon kako se čini. Ti vražji kolutovi oko mojih očiju nikako da odu, a nedo Bog da imam svoju krizu zvanu "izgled" jer ću pošiziti. Trebam si naći neki hobi da me iscrpi. Pod hitno.

2. Ako okupiram svoju pažnju s nečim, poput recimo gledanjem televizije, neću tako često i jako misliti o OI-u. Negdje mi je u stražnjem dijelu mozga, ali to je uvijek tako, kako bi Ameri rekli, "it's part of my DNA." Ali kad su reklame... Počinje paljidba. Čudo jedno kako moj mozak se uopće dosjeti svih tih pitanja i odgovora, i potpuno čudnim stvarima koje nemaju vezu s vezom. Eto, zato je loše biti tinejdžer. Misli su mi raspoređene na sto stvari, i nastaje velika zbrka tokom dana.

3. Spavati sam u dnevnoj sobi je zakon! PARTY!

4. Na RTL 2, kad se eter ugasi, stave video vatre u kaminu, potpuno sa pucketanjem i povremenim rasplamsavanjem. Poprilično opuštavajuće, ako mene pitaš.

5. Moram si naći neku novu motivaciju za školu. Nešto sam se opasno opustila.