23. stranica knjige ˝Život˝

Škola je zasad dobra prema meni. Mogu reći da je mnogo lakše učiti i pisati zadaće kad imaš neki cilj. Nakon šest godina pisanja zadaće u zadnji trenutak i gubitka volje za učenjem, počela sam pisati zadaće odmah nakon sata ili taj isti dan, a učenje mi ne pada tako teško više. Možda će to splasnuti kako vrijeme prolazi i sedmi razred postane teži, ali mislim da sam ovu školsku godinu vrlo dobro započela tako da imam za nešto se držati kad teže teme dođu.

Uskoro će mi biti rođendan. Napunit ću trinaest godina. Ha. To znači da ću službeno postati tinejdžerica, a to znači konstantne promjene raspoloženja, mržnja prema svačemu i svakome i živciranje svake osobe koju vidim još više nego obično... Ne mogu dočekati!

Izgleda da ću sudjelovati u natjecanju iz povijesti. Ono će biti u drugom mjesecu. Moram napisati esej od osam stranica (uh-huh) o nečemu iz Međimurja. Recimo, dvorcu grofa Feštetića koji je sad trenutno škola u mjestu gdje ja živim. Uopće mi se ne da pisati taj esej – pogotovo me obeshrabruje činjenica da on mora biti završen do Božića – ali bi mi to bilo korisno za gimnaziju. Opsjednuta sam bodovima i srednjom školom, da, znam. Ali ne mogu si pomoći. Govorimo o mom cijelom životu – o mojoj budućnosti.

Danas sam bila nešto surfala na internetu i upisala sljedeću rečenicu: I am a cripple* u tražilicu. Nemam pojma zašto sam to učinila, ali eto, jesam. U slučaju da ne znate što znači riječ cripple, ja ću objasniti. Cripple označuje osobu ili životinju koja ima tjelesni invaliditet, posebice onu koja ne može hodati zbog ozljede ili bolesti. Danas je često izrečena i korištena u pogrdnom smislu, sa ciljem da ponizi i/ili povrijedi hendikepiranu osobu. Kao osoba koja se smatra cripplom, iskreno mogu reći da ako bi mi to sad netko rekao, mene to uopće ne bi smetalo. Dopustite mi da pojasnim. Kao prvo, ja jesam cripple. Ne mogu hodati zbog svoje bolesti a to je upravo definicija te riječi. Kao drugo, ja sam svjesna činjenice da sam bolesna, odnosno da sam cripple i zasigurno me nitko ne treba "prosvijetliti". Kao treće, nemam namjeru uvrijediti se na uvredu koja je bila izrečena od strane osobe koja me vrijeđa samo zato što sam "drugačija". Vrijeđanje neke osobe zato što je invalid, meni spada u istu grupu onih koji vrijeđaju ljude zato jer imaju drugu vjeru, ton kože, rodnu zemlju ili spol. Mislim da je to niski udarac i neljudska gesta. Osobe koje to rade su idioti kojima će karma pokazati svoje lice za par godina. Ili to ili će im netko pokazati svoju šaku. Više navijam za ovo pokazivanje šake, ali dobro, to sad nije bitno. Nego, da se vratimo na današnji dan. Nakon što sam napisala tu rečenicu u Google pretraživač, pojavio se niz rezultata.

Takva kakva već jesam – lijena, je l' – kliknula sam na link koji je bio prvi od mnogobrojnih; link prekriven ovim tekstom: 'allo there.: On Being a Cripple. Nakon tog čarobnog klika, pojavio se blog i post.

Nakon što sam scrollala dolje, pročitala sam cijeli post. I ostala zapanjena. U pozitivnom smislu. Naime, u tom postu pod imenom "On Being a Cripple" nalazio se sljedeći tekst:

On Being a Cripple

The following passage is written by Nancy Mairs, who has multiple scierosis.
"I am a cripple. I choose this word to name me. I choose from among several possibilities, the most common of which are "handicapped" and "disabled." I made the choice a number of years ago, without thinking, unaware of my motives for doing so. Even now, I'm not sure what those motives are, but I recognize that they are complex and not entirely flattering. People-- crippled or not--wince at the word "cripple," as they do not at "handicapped" or "disabled." Perhaps I want them to wince. I want them to see me as a tough customer, one to whom the fates /gods
/viruses have not been kind, but who can face the brutal truth of her existence squarely. As a cripple, I swagger.
But, to be fair to myself, a certain amount of honesty underlies my choice. "Cripple" seems to me a clean word, straightforward and precise. It has an honorable history, having made its first appearance in the Lindisfarne Gospel in the tenth century. As a lover of words, I like the accuracy with which it describes my condition: I have lost the full use of my limbs. "Disabled," by contrast, suggests any incapacity, physical or mental. And I certainly don't like "handicapped," which implies that I have deliberately been put at a disadvantage, by whom I can't imagine (my God is not a Handicapper General), in order to equalize chances in the great race of life. These words seem to me to be moving away from my condition, to be widening the gap between word and reality. Most remote is the recently coined euphemism "differently abled," which partakes of the same semantic hopefulness that transformed countries from "undeveloped" to "underdeveloped," then to "less developed," and finally to "developing" nations. People have continued to starve in those countries during the shift. Some realities do not obey the dictates of language.
Mine is one of them. Whatever you call me, I remain crippled. But I don't care what you call me, so long as it isn't "differently abled," which strikes me as pure verbal garbage designed, by its ability to describe anyone, to describe no one. I subscribe to George Orwell's thesis that "the slovenliness of our language makes it easier for us to have foolish thoughts." And I refuse to participate in the degeneration of the language to the extent that I deny that I have lost anything in the course of this calamitous disease; I refuse to pretend that the only differences between you and me are the various ordinary ones that distinguish any one person from another. But call me "disabled" or "handicapped" if you like. I have long since grown accustomed to them; and if they are vague, at least they hint at the truth. Moreover, I use them myself. Society is no readier to accept crippledness than to accept death, war, sex, sweat, or wrinkles. I would never refer to another person as a cripple. It is the word I use to name only myself.

Taj tekst je napisala žena po imenu Nancy Mairs koja ima bolest po imenu Multiple Scierosis (MS).

MS obično ima više od jednog (multi) područja upala i ožiljka od mijelina u mozgu i leđnoj moždini. Mijelin je tkivo koje pokriva i štiti nas od živčanih vlakana. Kada se to dogodi, živac komunikacija je poremećen. Pojedinac sa MS ima različite stupnjeve neuroloških oštećenja, ovisno o lokaciji i opsegu ožiljka. Iako ne postoji lijek za MS u ovom trenutku, postoji mnogo toga što se može učiniti za poboljšanje kvalitete života.

Stvarno mi se ne da prevađati sad to sve, a i cijeli tekst bi izgubio svoje pravo značenje.
Ukratko ću vam reći o čemu se radi...

Žena govori kako ona sama sebe naziva cripple, usprkos tome što je mogla izabrati riječ "oduzeta" ili "hendikepirana" da opiše samu sebe. Ljudi - zdravi ili ne - trznu se na riječ "cripple". Ali možda ona želi da to naprave, da se trznu. Ona želi da ju vide kao "tvrdog kupca", onoga prema kojima sudbina/bogovi/virusi nisu bili obzirni, ali ona koja se može suočiti sa brutalnom istinom njezina postojanja. Kako god da ju nazovete, ona ostaje cripple. Kaže da odbija praviti se da su jedine razlike između nje i tebe one različite, normalne koje razlikuju svaku osobu od druge. Dalje je napisala da ju možete nazivati "oduzetom" i "hendikepiranom" ako želite. Ona se već odavno priviknula na njih; i ako su proste, barem malo upućuju na istinu. Što više, ona ih i sama koristi. Društvo nije spremnije prihvatiti kriplnoću (ne znam kako da drugačije prevedem) nego što je spremnije prihvatiti smrt, rat, seks, znoj ili bore. Ona nikada ne bih neku osobu nazvala cripplom. To je riječ s kojom ona opisuje samu sebe.

Potpuno se slažem sa svime što je ona rekla i vrlo mi je drago što se napokon netko usudio reći ovo naglas, da ju cijeli svijet čuje. Ja razumijem da je ljudima ponekad teško znati kako se odnositi na hendikepiranost neke osobe, ali daj! Kakve su sad to gluposti u stilu, "Ali ti si zdrava. Ti si jednaka svima nama." Čak bi i slijep čovjek rekao da zasigurno nisam jednaka. I meni to uopće više ne smeta. Rođena sam da se ističem. I kad vidim sve ove zdrave ljude na ovom planetu, njihove naravi, to me tjera da pomislim kako sam sretna što sam cripple. Možda sad propuštam puno stvari zato što nisam zdrava, ali da jesam, propustila bi život.

* ja sam cripple

** ispod tog linka nalazio se drugi, skriven pod ovim tekstom: I'm dating a cripple and it feels so right. O, da! Crippli su ZAKON!

*** taj post je objavljen 10.10.2006. Na moj rođendan.

Nisam mogla odoljeti. :D