petak, 10. rujna 2010.

22. stranica knjige ˝Život˝

Pa, škola je počela.
Još uvijek ne mogu vjerovati da sam već sedmi razred, pa se svaki put iznova šokiram kad netko kaže da jesam. Valjda sam još u deliriju. Ova školska godina nije ništa drugačija – osim novih predmeta, to jest – od prethodne tako da moje zavaravanje nije tako teško za učiniti.
Danas sam imala uvodni sat u fiziku. Mrak mi je pao na oči kad sam saznala da je zapravo vrlo slična matematici. (Evo vam malo pomoći da bolje shvatite gore navedenu rečenicu: ja mrzim matematiku.) Situacija je tim gora što je geometrija također ključna u fizici. A nju, geometriju, mrzim još više od same matematike. Da. Tako je gadno. No, dobro, izgurat ću ja to nekako... Valjda.
Izgleda da ću morati polagati Malu Maturu. Zbog te mogućnosti, i spominjanja novog sistema ocjenivanja, nisam sigurna da li će bodovi biti bitni za srednju. U svakom slučaju, ja ću dati sve od sebe – a jako sam tvrdoglava kad si nešto zacrtam u glavi – da imam sve petice i, naravno, petice iz ključnih predmeta koji su bitni za Opću Gimnaziju. Povijest je jedan od, tako da je to ogroman plus za mene jer – ne da se hvalim, je l' – ja obožavam taj predmet i – po mom skromnom mišljenju – sam vrlo dobra u tome. Vidjet ćemo još...

Novi album mog omiljenog benda - Disturbed - je stigao 31.8.2010. Zamalo bih i zaboravila da nisam krajičkom oka opazila neku reklamu koja me podsjetila na jednu njihovu pjesmu. Naravno, odmah sam pohitala skinuti album. Sva sreća, našla sam ga, i pretrpjela 10 minuta naprosto bolesne žudnje da mi uši ispuni pjevačev glas sa novim pjesmama. Mislim da sam izgrizla sve nokte na prstima lijeve ruke čekajući, ali sam se ipak suzdržala od trešnje laptopa sa riječima "Daj, požuri!". Ipak sam ja strpljiva dama, zar ne? Kad je taj pakao prošao, provela sam sat i nešto vremena slušajući samo to. Pjesme su odlične, naravno, a cover i ime albuma su me oduševili. Pjesma My Child me neodoljivo podsjetila na emocije mog oca kad sam se rodila. Rekla bih i na majčine, ali su stihovi u muškom rodu, pa bi to bilo maaalčice čudno. Tata je doduše još nije poslušao unatoč mom diskretnom poticanju te teme. (Dobro, dobro, možda sam mu rekla "Tataaa! Još nisi poslušao onu pjesmu! Ne volim te više! Đubre!" Evo, priznala sam, ne morate više navaljivati.)

A sad me, molim, ispričajte jer mi je upravo sinula briljantna ideja o još jednoj priči. Mislim da sam malo opsjednuta bolestima, jer će i ova imati jednu uključenu u sadržaj. Čudna sam ja djevojčica...Cura...Djevojka... Biće ženskog roda... (Još se nisam odlučila za izraz u ovakvim situacijama.)


Ovo je taj album o kojem sam govorila. The Guy je to, ah, biće, odnosno bendova maskota. Asylum znači ludnica... Duga priča.
Zar ne izgleda fenomenalno? <3

2 komentar/a:

  1. Hehe :D nadam se da češ se naviknuti na fiziku. I meni je bilo teško u početku (možda i teže nego tebi jer sam ja imala nekog nesposobnog učitelja) no sada se snalazim. Moj je tata jaaaako talentiran za fiziku pa mi često pomaže.

    Da, da, tvoja generacija neče moći preskočiti malu maturu, ali moja hoče :P. I iskreno jako se veselim tome jer imam jako slabo pamčenje i vjerojatno ne bih dobro prošla na ispitima za Malu maturu.

    Točno znam kako se osječaš kada čekaš da izađe novi album tvoje omiljene grupe xD, ja se jedva suzdržavam od vrištanja kada mi kompjuter počne štekati na pola puta do skidanja pjesama.

    Želim ti uspješnu novu školsku godinu. :)

    PS. Nemoj se bojati kemije. Kemija je ZAKON.

    OdgovoriIzbriši
  2. A i moj je isto nesposoban. Taj učitelj mi ujedno predaje Tehnički i Fiziku. Blago meni...

    Sretnice! Ja ću se mučiti a ti ćeš do onda već biti u prvom srednje i uživati u Gimnaziji. :(

    Ahaha, da, slažem se. Taj dan mu je trebalo duple više jer je moj brat skidao nešto. Inače mi se sve skida vrlo brzo. :/

    Hvala. Također!

    Ahhh, vidjet ćemo. Javim ti ako dignem kuću u zrak ili tako nešto. ^^

    OdgovoriIzbriši